Ispovijest djevojke koja je bila debela.

Dugi niz godina sam se borila sa svojom kilazom.Imala sam taj takoreci, poremecaj.Nisam voljela sebe zato sto sam bila debela.U skoli su mi se svi izrugivali,salili se na moj racun.Trudila sam se da ostanem hladnokrvna a iznutra me je mnogo boljelo.Samo sam ja znala kako mi je.

Ljudi su me ponizavali,ismijavali me,a ja sam to sve nekako trpila.Jos uvijek pamtim sve te rijeci,svako slovo koje sam dobro isplakala.Svaki put kada bih dosla kuci iz skole,zagrlila bih svoj krevet i jecala.Tada nisam ni shvatala koji sam stres dozivljavala no,bila sam mlada,djevojka od 18 godina…

Nikada se nisam znala nositi sa tim…Nisam imala ni odjece,svaki put kada bi me mama odvela da si kupim nesto,sve sto mi se svidjalo bilo je malo,i ono sto sam mislila da bi mi moglo-zapravo nije.

Imala sam par krpica koje sam konstantno nosila,sram me bilo da i to nosim svaki dan,svi su me upamtili u istoj odjeci…

Imala sam simpatiju,osobu prema kojoj sam tajno gajila te osjecaje,i svaki put kada bih ga vidjela osjetila bih te leptirice,dok on mene nije ni primjecivao…

Jednom sam skupila hrabrosti da mu kazem da mi se svidja,da mu ispricam i docaram kako mi leptirici igraju po stomaku kada ga vidim,no dozivjela sam jos jedno razocarenje,shok…

Rekao mi je,ti si zaista mnogo lijepa,ali nisi moj tip-debela si…To me je veoma povrijedilo…

Vrijeme je prolazilo,odrastala sam,dolazila sam u te godine kada sam i psihicki odrastala,sklapala svoju licnost…Odlucila sam da smrsam,da treniram,da je doslo moje vrijeme da krenem na dijetu.Tako je i bilo,nakon svih tih poraza i svega dozivljenog,dobila sam energiju i cvrstu volju.Konstantno sam zamisljala sebe kako sam zgodna i mrsava

Dijetu sam drzala 90 dana…Smrsala sam 30 kilograma.

Dobila sam volju zivota,osjecala srecu na svakom cosku,na svakom koraku,divila sam se sebi..Taj osjecaj da sam sama sebi bila idol,podrska je nevjerovatan.Tad sam i naucila koliko je bitno oslanjanje na samu sebe,i da ti zapravo niko nije potreban…

Moj san je bio da smrsam i ispunila sam ga,ispunila sam i svoje zelje,te zelje kada sam zamisljala sebe u haljinicama…

Sredila sam sebe i svoj zivot.Momci su me jurili.

I zamislite simpatiju koju sam tad imala,pojavio se ponovo u mom zivotu,pricao mi kako sam lijepa i da sam to uvijek bila,i da sam sad smrsala i da bi volio biti sa mnom.

Hladnokrvno sam mu dala dvicu,bez imalo razmisljanja…

Nikada se nikome ne treba izrugivati,ismijavati,ocigledno da nikad ne znas kako se stvari mogu promijeniti…

Danas kada ugledam ljude koji su debeli,u njima pronadjem sebe i cvrstog sam uvjerenja da bi i oni volili smrsati a ne mogu,razumijem ih,i nikada ne bih mogla ismijavati,znam kako sam ja to prebrodila…

Poenta je da jednostavno budes covjek,nikada ne znas sta ce se desiti danas,a sta sutra…
hrana.site

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *